U svetu je danas divljih zivotinja,riba i ptica upola manje nego pre 40 godina. U najnovijem izvestaju za 2014 godinu Svetski fond za prirodu (WWF-Worlad Wide Fund of i riba opala u proseku 52% .Slatkovodne vrste riba i vodenih zivotinja pretrpele su pad od cak 76% , sto je dvostriko vise od kopnenih ili morskih vrsta. Vecina nestalih vrsta je iz tropskih podrucja,dok je u Latinskoj Americi situacija najdramaticnija. Na gubitak vrsta utice vise faktora ,

među kojima se kao glavni izdvajaju unistavanje stanista ,lov i ribolov, a i klimatske promene postaju sve odgovornije za moguce izumiranje vrsta. Dok je gubitak bioloske raznolikosti u svetu na kriticnim nivoima, WWF istice da efikasno upravljanje zasticenim podrucjima moze pomoci oporavak biljnog i zivotinjskog sveta.Tako je Nepal zabelezen kao dobar primer zbog povecanja populacije tigra u poslednjih nekoloko godina.

   Izvestaj Fonda pokazuje da „ekoloski otisak“ ,kojim merimo potrosnju prirodnih resursa covecanstva, nastavlja da raste , pa bi nam bila potrebna jedna i po planeta Zemlja da bi se obnovili svi neophodni resursi.Ekoloski otisak pokazuje da svih 27 drzava clanica EU zivi iznad mogucnosti jedne planete.Kada bi svako na planeti ziveo prosecnim zivotom stanovnika EU, covecanstvu bi trebalo 2,6 planete da bi odrzale nase potrebe. Potraznja covecanstva je vise od 50 % veca od onoga sto priroda moze da obnovi. Od nasih suseda Hrvatska trosi resurse 1,86 planete, stil zivota u BiH iziskuje prirodne resurse 1,46% planete a Slovenija trosi cak 2,64 . Srpski ekološki otisak prema podacima organizacije Global Footprint Network iznosi 2,33 i niži je od zemalja u okruženju, pri čemu dificit iznosi -0,95 globalnih hektara po stanovniku. Kada se ekološki otisak i biokapacitet uporede na regionalnom planu dobija se jasna slika o proizvodnji, uvozu i izvozu pojedinih zemalja i njihovom bogatstvu ekosistema. Najveći ekološki otisak (EFp) u regionu ima Bugarska (Efp=4,07), slede Hrvatska (Efp=3,75) i Bosna (Efp=2,75). Redosled prema pripadajućem biokapacitetu (Biocap) je drugačiji: Hrvatska (Biocap=2,50), Bugarska (Biocap=2,13) i Bosna (Biocap=1,60). Srbija suprotno uvreženom mišljenju ima niži biokapacitet (Biocap =1,38), odnosno siromašnije ekosisteme od okolnih zemalja (oranice, pašnjaci, šume, vode). Sada je važno naglasiti na primeru Srbije jedno drugo svojstvo ovog indikatora održivog razvoja, a to je da opisuje ne samo trenutno stanje stvari nego i da daje smernice za budućnost. Ekološki otisak Srbije od 2,33gha/pers se naziva i ekološki otisak potrošnje i sadrži ukupnu potrošnju resursa i naš pritisak na domaći i svetski ekosistem. Taj ukupni otisak sadrži ekološki otisak proizvodnje, ekološki otisak izvoza i ekološki otisak uvoza, pri čemu se ekološki otisak potrošnje dobija oduzimanjem zbira ekološkog otiska proizvodnje i ekološkog otiska izvoza Deset zemalja sa najvecim “ekoloskim otiskom” po glavi stanovnikamsu Kuvajt,Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati,Danska, Beelgija, Trinidad i Tobago, Singapur,SAD, Bahrein i Svedska.

   Globalne emisije ugljen dioksida glavni su izrok globalnog zagrevanja i vec uticu na biolosku raznolikost i biokapacitet planete a narocito na snadbevanje hranom i vodom,. Preko 200 svetskih recnih slivova u kojima zivi 2,5 milijardi ljudi suočava se sa teskom nestasicom vode najmanje mesec dana godisnje.Blizu milijardu ljudi pati od gladi a klimatske promene ugrozavaju biolosku raznolikost i mogu dovesti do daljih nestasica hrane,.

Jedna od mogucnosti za kontrolu tih negativnih trendova jeste „zelene privrede“.